U KLOBUKU je sunčano
Stećci
Ponedjeljak, 15 Prosinac 2008 02:19 | 
Author: Administrator |
Stećci
Iz knjige fra Andrije Nikića: KLOBUČKA RODOSLOVLJA:
"Srednjovjekovnih stećaka ima na Borju danas 24, a nekada ih je bilo 28. Posebno ukrašen je na Pržinama i Tabakovcu, gdje ima desetak stećaka ogromnih dimenzija. Oni su svjedoci naselja.
Lokaliteti stećaka su središte grobne arhitekture, bolje rečeno, područje u kojem se prožimlju srednjohercegovačke i dalmatinske škole. Nažalost, materijalna baština u Hercegovini, a tako i u Klobuku, uništena je da stećci, zaista, ostaju kao neobična pojava u prostoru bez vidljiva kulturološkoga konteksta, a demografska uzmicanja, pogotovu pri turskim osvajanjima, koja su sudbonosno smanjila i izmijenila etničku kartu Župe, prekinula su tijekove sjećanja, vezane za ove izuzetno važnespomenike.
Stećci su dio bogatoga duhovnoga i materijalnoga konteksta kasnog srednjeg vijeka, koji pripadaju snažnim odjecima romanike.
Spomenik s Pržina pokazuje i umjetničku ravninu i tematsku tipičnost i izvornost. Na njemu je vijenac, luk, štit, te konjanik s kopljem koji slijedi jelena prema liku polumjeseca, odnosno prema križu koji se nalazi na bočnoj strani stećka, središte je kompozicije. Sasvim originalan detalj na ovoj kompoziciji jest znak križa iznad lovca i jelena. Taj način sakrifikacije nije usmaljen, iako nije tipičan u slikanju ove teme na stećcima. Najpoznatiji stećak u tome naznačivanju križem jest onaj iz Lovreća, koji identičnu predstavu ima i sa sjeverne i s južne strane.
Jelen sa znakom križa, kao nesumnjivi simbol Krista, urezan je na kapitelu jednog stupa u starokršćanskoj bazilici u Klobuku. Ovaj primjer iz Klobuka zanimljiv je za ovu temu utoliko što upućuje na duhovni konteskt koji je prethodio strukturi stećaka. On baca svjetlo kršćanskoga sjaja i na likovnu predstavu. Kršćanskim likovnim tradicijma od najranijih dana nije strano u umjetničkom izrazu čuvanje postojećih poganskih oblika i iskaza kojima se pridružuju sadržaji s kršćanskim značenjima. Lik jelena u likovnoj umjetnosti star je koliko i ta sama umjetnost. Neosporna je i duboka starost teme lova na ovu životinju. Međutim, značenje tih predstava nije isto u svim civilizacijama i kulturološkim kontekstima. Za naš stećak i njegovu predstavu lova sasvim je logično uokvirenje u srednjovjekovni vremenski i duhovni kontekst. Tijekom srednjeg vijeka lov na jelena prikazivan je i kao čisti i ukrasni crtež, ali kao sasvim jasna epska tema koja se zaodijevala folklornim predajama. Tako je u čisto ukrasnom smislu napravljen crtež lova na jelena na keramičkim pločicama u westminsterskoj opatiji ili na romaničkoj crkvi Svetoga Martina u mjestu Lucca u Lombardiji.
Lov na jelena također označava vrlo često legendu o čudesnom svecu i velikom zaštitniku sv. Eustahiju, koji je kao rimski časnik Placidus u lovu slijedio jelena duboko u šumu i kada je nategnuo svoj luk, među jelenskim rogovima zasjalo je raspelo i Krist mu se obratio. Placid je prešao na kršćanstvo i doživio kasnije sa svojom obitelji mučeničku smrt spaljivanjem. Što dakle, prikazuje stećak s Pržina? Je li klesar znao za legendu o sv. Eustahiju, za rečenicu iz nje, kojoj se nakon Placidova krštenja Krist - jelen obrać a Eustahiju, svukao si sa sebe raspadljiva čovjeka, a obukao si se u neraspadljiva Adama, ili je samo preslikavao neki predložak? Može biti da ova predstava u kojoj jelen vodi konjanika prema križu sugerira odlazak pokajničke duše u Kristovo naručje? Čini se, da ova likovna predstava ima za svoj kontekst starohrvatsku sakralnu tradiciju i u širem smislu, srednjovjekovnu likovnu umjetnost kršćanskog Zapada. Likovne predstave na stećcima iz Klobuka - tri ukrašenija stećka odvezena su u Sarajevo - koje su izazvale različita tumačenja, preostali su dio uništenoga konteksta bogate duhovnosti, koja se dade očitovati kao postromanička i kršćanska iznad svega."
Iz knjige fra Andrije Nikića: KLOBUČKA RODOSLOVLJA:
"Srednjovjekovnih stećaka ima na Borju danas 24, a nekada ih je bilo 28. Posebno ukrašen je na Pržinama i Tabakovcu, gdje ima desetak stećaka ogromnih dimenzija. Oni su svjedoci naselja.
Lokaliteti stećaka su središte grobne arhitekture, bolje rečeno, područje u kojem se prožimlju srednjohercegovačke i dalmatinske škole. Nažalost, materijalna baština u Hercegovini, a tako i u Klobuku, uništena je da stećci, zaista, ostaju kao neobična pojava u prostoru bez vidljiva kulturološkoga konteksta, a demografska uzmicanja, pogotovu pri turskim osvajanjima, koja su sudbonosno smanjila i izmijenila etničku kartu Župe, prekinula su tijekove sjećanja, vezane za ove izuzetno važnespomenike.
Stećci su dio bogatoga duhovnoga i materijalnoga konteksta kasnog srednjeg vijeka, koji pripadaju snažnim odjecima romanike.
Spomenik s Pržina pokazuje i umjetničku ravninu i tematsku tipičnost i izvornost. Na njemu je vijenac, luk, štit, te konjanik s kopljem koji slijedi jelena prema liku polumjeseca, odnosno prema križu koji se nalazi na bočnoj strani stećka, središte je kompozicije. Sasvim originalan detalj na ovoj kompoziciji jest znak križa iznad lovca i jelena. Taj način sakrifikacije nije usmaljen, iako nije tipičan u slikanju ove teme na stećcima. Najpoznatiji stećak u tome naznačivanju križem jest onaj iz Lovreća, koji identičnu predstavu ima i sa sjeverne i s južne strane.
Jelen sa znakom križa, kao nesumnjivi simbol Krista, urezan je na kapitelu jednog stupa u starokršćanskoj bazilici u Klobuku. Ovaj primjer iz Klobuka zanimljiv je za ovu temu utoliko što upućuje na duhovni konteskt koji je prethodio strukturi stećaka. On baca svjetlo kršćanskoga sjaja i na likovnu predstavu. Kršćanskim likovnim tradicijma od najranijih dana nije strano u umjetničkom izrazu čuvanje postojećih poganskih oblika i iskaza kojima se pridružuju sadržaji s kršćanskim značenjima. Lik jelena u likovnoj umjetnosti star je koliko i ta sama umjetnost. Neosporna je i duboka starost teme lova na ovu životinju. Međutim, značenje tih predstava nije isto u svim civilizacijama i kulturološkim kontekstima. Za naš stećak i njegovu predstavu lova sasvim je logično uokvirenje u srednjovjekovni vremenski i duhovni kontekst. Tijekom srednjeg vijeka lov na jelena prikazivan je i kao čisti i ukrasni crtež, ali kao sasvim jasna epska tema koja se zaodijevala folklornim predajama. Tako je u čisto ukrasnom smislu napravljen crtež lova na jelena na keramičkim pločicama u westminsterskoj opatiji ili na romaničkoj crkvi Svetoga Martina u mjestu Lucca u Lombardiji.
Lov na jelena također označava vrlo često legendu o čudesnom svecu i velikom zaštitniku sv. Eustahiju, koji je kao rimski časnik Placidus u lovu slijedio jelena duboko u šumu i kada je nategnuo svoj luk, među jelenskim rogovima zasjalo je raspelo i Krist mu se obratio. Placid je prešao na kršćanstvo i doživio kasnije sa svojom obitelji mučeničku smrt spaljivanjem. Što dakle, prikazuje stećak s Pržina? Je li klesar znao za legendu o sv. Eustahiju, za rečenicu iz nje, kojoj se nakon Placidova krštenja Krist - jelen obrać a Eustahiju, svukao si sa sebe raspadljiva čovjeka, a obukao si se u neraspadljiva Adama, ili je samo preslikavao neki predložak? Može biti da ova predstava u kojoj jelen vodi konjanika prema križu sugerira odlazak pokajničke duše u Kristovo naručje? Čini se, da ova likovna predstava ima za svoj kontekst starohrvatsku sakralnu tradiciju i u širem smislu, srednjovjekovnu likovnu umjetnost kršćanskog Zapada. Likovne predstave na stećcima iz Klobuka - tri ukrašenija stećka odvezena su u Sarajevo - koje su izazvale različita tumačenja, preostali su dio uništenoga konteksta bogate duhovnosti, koja se dade očitovati kao postromanička i kršćanska iznad svega."
